Dana 28. siječnja 2022., Udruga “Judita” organizirala je prve dvije psihološke radionice za korisnike od neposrednog interesa za projekt “Trese se zemlja – ne obitelj”. Projekt se provodi u suradnji sa Središnjim državnim uredom za demografiju i mlade. Ukupno je planirano 6 psiholoških radionica čiji je cilj pomoći obiteljima s potresom pogođenog područja u nošenju sa stresnim situacijama te normalizaciji života. 

Aktivnosti radionica odnose se na grupe podrške za roditelje na području Grada Siska, a odvijaju se u prostorijama Centra kreativne industrije u Sisku. Psihološke radionice održali su psiholozi Fakulteta hrvatskih studija Katarina Jelić, mag. psych. i Vanja Kopilaš, mag. psych.

Opći im je cilj podrška obiteljima uslijed kriznog (traumatskog) iskustva, jačanje psihološke otpornosti i ponovno uspostavljanje ravnoteže psiholoških potreba svih članova obitelji.

Specifični ciljevi radionica su: raditi na jačanju emocionalnih kompetencija roditelja i preplavljujućim emocijama uslijed iskustva potresa i prevencija posljedica po mentalno zdravlje; identificiranje i jačanje snaga obitelji uslijed krize kroz ukupno 6 susreta grupa podrške.

Grupe podrške korisne su za sve one koji se nose s određenim životnim izazovima, promjenama i poteškoćama u kojima je za uspješnu prilagodbu potrebna podrška osoba sa sličnim iskustvima. Grupa ima ”ljekovita” svojstva te pomaže ljudima u ponovnom ustaljivanju normalne rutine. One mogu smanjiti osjećaj izolacije, neshvaćenosti, zbunjenosti ili stigmatizacije za određene skupine, te služiti kao prvi korak u ponovnom uključivanju u nove društvene grupe. Glavna ”nuspojava” unutar grupa za podršku jest uspostavljanje pozitivnih, podržavajućih odnosa između njenih članova, kao i pružanje emocionalne sigurnosti u kritičnim periodima.

Grupni rad slijedi tri faze: predstavljanje, upoznavanje, stvaranje atmosfere povjerenja i upoznavanja s razlozima i ciljevima uključivanja. Primjerice, u prvoj fazi obrađuju se teme susreta, nakon toga slijedi faza prepričavanja osobnih iskustava, a završna faza je konsolidacija doživljaja, okretanje ka budućnosti te ponovno uspostavljanje povezanosti sa samim sobom, životom i posjedovanje vlastitih emocija.

Emocionalne kompetencije roditelja važne su jer način na koji roditelji iskazuju emocije uvelike utječe na to kako će dijete emocionalno doživljavati svijet oko sebe i koje će norme ponašanja usvojiti. Primjerice, način na koji roditelj reagira u ljutnji, može postati način na koji se dijete nosi sa ljutnjom u svom vlastitom životu, a isto je i sa pozitivnim emocijama – srećom i ponosom. Emocionalni vješti roditelji uspješno predviđaju poteškoće te planiraju kako se nositi sa njima ili pak koriste vlastiti optimizam da prebrode probleme, što djetetu pomaže da se razvija u mirnoj i predvidivoj okolini. Različiti čimbenici utječu na roditeljsku sposobnost da prevladaju negativna iskustva – od ranih iskustava iz djetinjstva, do podrške koja je roditeljima dostupna iz okoline.

Svaka kriza narušava našu  sposobnost suočavanja sa stresom, javlja se potreba za prilagodbom, a cilj je spriječiti pojavu težih simptoma. Po završetku krize osobi treba otprilike 4-6 tjedana (nekad i dulje) da ponovno uspostavi ravnotežu i počne normalno funkcionirati. Ta nova ravnoteža može biti drugačija od one prije kriznog događaja. Često se okolina teško miri s tim promjenama u osobnosti i ponašanju onih koji su doživjeli krizu. Djeca na krizni događaju mogu reagirati na različite načine. Djeca kroz ponašanja prenose neugodne emocije (strah, bol, frustraciju…), koje su mu preteške da bi ih samo proradilo i traže od odraslih da im pomognu. Različite aktivnosti podrške primjerene su za djecu različite dobi.

Ono što će psiholozi pokušati pružiti je: empatično saslušati, pokušati normalizirati doživljaje, provjeriti točnost informacija s kojima barataju, objasniti im potencijalni utjecaj kriznoga događaja na čitavu zajednicu, poučiti ih djelotvornim načinima suočavanja s stresom, saznati imaju li podršku bliskih osoba, pružaju li im sigurnost i razumijevanje (ako ne, mogu kriviti sebe ili se izolirati).

Moderatorica radionica bila je doc. dr. sc. Vlatka Vukelić.