Ivan Sklizović za nST: “Slučaj HK Siscije”

Izvor: Novi Sisački tjednik
Piše: Ivan Sklizović
Foto: Sisak PrcBar

Do sada je već svim Siščanima, ali i šire, poznat slučaj sisačke Ledene dvorane. Naime, iako imamo dvoranu rađenu na bazi dva kluba, jedan u njoj smije trenirati (KHL Sisak), a drugi ne (HK Siscia). Iako ta situacija traje već mjesecima, još uvijek nismo saznali konkretan razlog takvoga postupanja. Jedino ponuđeno objašnjenje jest da HK Siscia nije član Zajednice sportskih udruga grada Siska. Naravno, izbacivanje HK Siscije iz ZSUGS-a je priča za sebe…

Sve je krenulo kao sukob na lokalnoj razini, međutim nedavno je postalo vidljivo na nacionalnoj razini. Nakon kratkoga priloga Igora Ahmetovića u Dnevniku na HRT-u, na istoj televiziji su u emisiji Studio 4 gostovali dopredsjednik i glavi trener HK-a Siscia Branko Lončarević i Karla Vorkapić, članica NO-a i glasnogovornica istoga kluba. Nekoliko dana kasnije o istoj temi govorio je i RTL u svojoj Potrazi.

Urednik Studija 4 Petar Vlahov pokušao je doći bezuspješno doći do komentara od „druge strane“, ali je to, barem djelomično, uspjelo RTL-ovoj Potrazi. U razgovoru s ovom novinarkom predsjednik UO-a KHL-a Sisak Davor Soldić izjavio je da nema nikakve zapreke da se članovi HK-a Siscia učlane u KHL Sisak i tu treniraju. Osobno nema ništa protiv postojanja oba kluba, ali misli da je Sisak premali grad i da kao takav nema dovoljno djece koja bi mogla omogućiti normalno funkcioniranje dva kluba. Ravnatelj ŠRC-a Mario Stipkov smatra da je u Sisku neosporno veliki interes za hokej i klizanje, no ne želi davati svoje ocjene o postojanju dva kluba.

Screenshot_311.png

Posebno zanimljiv je bio nastup tajnika ZSUGS-a Igora Crnobrnje. Na izravno pitanje novinarke Marjane Čikić ima li u Sisku prostora za još jedan klub, Crnobrnja je nedvosmisleno odgovorio: „Nema prostora za još jedan!“ Ostatak nastupa je više podsjećao na skeč Gitak TV-a, nego na ozbiljan razgovor tajnika Zajednice. Na jedna pitanja odgovarao je mehanički, bez disanja te je ostavio dojam da je napamet naučio odgovore. Na druga pitanja, neočekivana, nije znao što bi rekao pa, npr. „nije siguran“ sjedi li u Skupštini ZSUGS-a netko iz KHL-a Sisak ili ne. Dodatnu komičnu notu dala je njegova reakcija na postavljeno pitanje. Izraz lica je bio kao da ga je netko pitao tko je pobijedio u utakmici između Beşiktaşa i Fenerbahçea, na Antunovo ’62. godine (Beşiktaş 0-2, op. a.).

Kristina Ikić Baniček je, naravno, bila nedostupna za komentare. Neki bi rekli da ona nema ništa s time i da politici nije mjesto u športu. Itekako ima, i to iz najmanje tri razloga!

Prvo, ona je bliska prijateljica s Brankom Bukovcem i njegovom suprogom Manuelom. Gospodin Bukovec je član NO-a ZSUGS-a, a gospođa Bukovec predsjednica KHL-a Sisak. Drugo, predsjednik ZSUGS-a je zamjenik gradonačelnice Marko Krička. Ukoliko je netko dovoljno naivan da navedeno prihvati kao slučajnosti, utoliko neka razmisli o trećem razlogu. Ikić Baniček je gradonačelnica svih građana Siska i kao takva bi se trebala brinuti o njihovoj dobrobiti. Slažem se da se ne može svima udovoljiti, no dužnost je osobe, koja je na čelu grada, reagirati na očitu diskriminaciju.

Ljudi danas pojam „diskriminacija“ rabe vrlo nonšalantno, i kada je ista u pitanju i kada nije. U pitanju je termin koji ima svoje specifično značenje i ne bi ga se trebalo rabiti svaki put kada netko smatra da mu je počinjena neka nepravda. Službena definicija diskriminacije glasi: „nejednako postupanje prema društvenim skupinama ili pojedincima u nekom društvu; samovoljno i nepravedno dijeljenje stanovništva na skupine koje imaju i na one koje nemaju pravo na isti društveni postupak“. Daljnja podjela diskriminacije nas dovodi do propisane diskriminacije, prema kojoj je „posebnim pravilima pristup dopušten samo pripadnicima određenoga kluba“.

Nadam se da ne treba dodatno pojašnjavati i argumentirati da se u ovomu slučaju radi o „školskom primjeru“ diskriminacije. Ili, kako bi rekli pravnici, res ipsa loquitur (stvar govori sama o sebi).

Diskriminacija i ponižavanje članova HK-a Siscia ide korak dalje. Prilikom gostovanja zagrebačkoga KHL-a Medveščak u Sisku, djeca Siscije su se htjela fotografirati s članovima „Medvjeda“, ali nije im bilo dopušteno. Na Facebook-stranici ŠRC-a bile su objavljene brojne fotografije s utakmice u Ledenoj dvorani Zibel. Nakon intervencije, promptno su uklonjene sve one na kojima se vidi ijedan hokejaš ili hokejašica HK-a Siscia. Također, prilikom jedne športske manifestacije HK-u Siscia nije dopušteno igrati u njihovim dresovima. Ironija je tim veća što se ovaj događaj zvao „Turnir jednakosti“. No, da parafraziramo Orwella, očito su neki „jednakiji“ od drugih.

Screenshot_308

Izbacivanje HK-a Siscia iz članstva u ZSUGS-u je priča za sebe. Naime, izbačeni su prošle godine, nakon dvogodišnjega probnoga članstva, bez ikakva obrazloženja. Kada kažem „bez obrazloženja“ ne mislim figurativno, u smislu da je objašnjenje nedostatno. Govorim u doslovnomu smislu jer je na adresu HK-a Siscia stigla samo štura obavijest o prestanku članstva. Bez navedenoga razloga. Bez mogućnosti žalbe. Bez upute o pravnomu lijeku.

Naknadni pokušaji opravdanja ovakvoga postupka išli su u četiri smjera. Prvi je govorio o navodnom kršenju dogovora između HK-a Siscia i ZSUGS-a. HK Siscia je primljena u ZSUGS pod uvjetom da će raditi na razvoju ženskoga hokeja u Sisku. Ne ulazeći u moralnu dopustivost uvjetovanja, ne vidim kako je dogovor prekršen. Razvoj ženskoga hokeja je postavljen kao nužan uvjet, ali ne i kao ograničenje. Ako i samo ako bi HK Siscia zanemario razvoj ženskoga hokeja, dogovor bi bio prekršen, s obzirom na to da nigdje nije navedeno da će se HK Siscia baviti isključivo ženskim hokejem.

Drugo obrazloženje je bilo da se radi o „nelojalnoj konkurenciji“. Koliko god se trudio razmišljati o ovomu terminu, i dalje ne razumijem što on znači. Je li „lojalna konkurencija“ ona konkurencija koja popušta starijemu klubu i dopušta mu da pobijedi, a „nelojalna“ je ona koja „starijega brata“ pobjeđuje s 20 golova razlike?

Treći pokušaj opravdanja jest da Sisku ne trebaju dva hokejska kluba. To je možda i jedini plauzibilan argument, no nije dostatan jer se ista logika može primijeniti i na druge športove u kojima postoji više od jednoga kluba. Nadalje, ovo je indirektno priznanje da je izbacivanje HK-a Siscia iz ZSUGS-a pokušaj uništavanja toga kluba. Nebitno je jesu li nam potrebna dva kluba ili nisu; bitno je da dva kluba postoje i da treba djelovati uzimajući u obzir tu činjenicu. Ili se možemo, poput npr. Darka Baničeka, praviti da HK Siscia ne postoji. Naime, na jednoj od svojih Facebook-stranica Baniček redovno objavljuje fotografije treninga KHL-a Sisak uz naslov „Jedini sisački klub“. Voljeli mi Sisciju ili ne, ne možemo ignorirati empirijsku činjenicu da ona postoji. Negiranje očite realnosti već graniči s deluzijom.

Četvrto objašnjenje je možda i najkomičnije u ovomu moru tragedije. Navodno je problem što u HK-u Siscia igraju i neke igračice iz Zagreba pa nije u redu da one besplatno koriste led. Bi li onda i Dinamovi igrači, koji nisu rođeni Zagrepčani, trebali posebnom tarifom plaćati maksimirsku travu? Ovdje je očito nebitna činjenica da „sporne“ Zagrepčanke igraju za sisački klub. Nebitno je i što Sisciji nije dopušteno korištenje dvorane ni uz plaćanje.

A, očito je nebitno i to što je dopredsjednik ZSUGS-a Petrinjac…

Unatoč svemu navedenomu, i dalje postoje oni koji, uglavnom u internetskim komentarima, nastoje obraniti neobranjivo. Pojedinci uporno pokušavaju priču vratiti na početak, u vrijeme nastanka HK-a Siscija, i na razloge nastanka ovoga kluba. Osobno, to smatram nebitnim za aktualnu situaciju. Neovisno o razlozima nesuglasica među pojedincima ova dva kluba, činjenica je da je jedan klub diskriminiran. Činjenica je da jedna djeca smiju trenirati na sisačkom ledu, a druga ne, makar žive u neposrednoj blizini Ledene dvorane.

Čak i da su u pravu i jedni i drugi, ili da su obje strane u krivu, ovdje ispašta treća strana, i to ona najosjetljivija. Neki od njih žive u jednomu gradu, školuju se u drugomu, a prisiljeni su trenirati u trećemu. Tu više u pitanju ne bi trebale biti ni etičke ni pravne norme, već čista, iskonska humanost. Djeci koja se žrtvuju i pritom postižu rezultate treba pomoći. To je jednostavno ljudski!

Bliži se predbožićno vrijeme i vjerojatno će ponovo biti postavljeno montažno klizalište. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li hokejaši/ce Siscije njega smjeti koristiti ili će im i ono biti zabranjeno. Isto tako, zanima me hoće li na taj led smjeti samo sisački mališani ili će na njemu ipak biti dopušteno klizati i djeci iz, npr. Zagreba.

Screenshot_312

Nedavno je gradonačelnica, uz ostale, polagala vijence na dječjemu groblju na Viktorovcu. Isto je ponovila i na blagdan Svih Svetih. Nesumnjivo je da ta djeca, ma kako da su umrla, zaslužuju puni pijetet. No, cijela situacija je paradoksalna! Gradonačelnica se jako brine da pokaže zasluženo poštovanje prema djeci koja su mrtva već više od 70 godina. Istovremeno, svojim (ne)djelovanjem nanosi nepravdu živoj djeci…

 

Screenshot_142
Facebook stranica “Sisak PrcBar”
Oglasi

3 comments

    • “Ukrali” je preteška riječ.
      Na dnu članka Vaša fotografija je objavljena s “captionom” – poveznicom na Vašu FB stranicu.
      Dakle, reklamiramo Vas.

      Hvala i lijepi pozdrav.

      Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s